The goal of this essay is to explore the meaning of experience in William Harvey’s natural philosophy. I begin with Cunningham’s argument that, for Harvey, anatomy was an experience-based science of final causes. But how could one experience final causes? I answer this by first articulating Harvey’s conception of anatomy, before turning to his understanding of experience.What did anatomia mean in the early seventeenth century? Consulting dictionaries, the texts of anatomists, and following Cunningham, we can assert that anatomists conceived of (...) their work as both a manual art and a rational science.1 Medicine had long proved problematic, failing to fit into disciplinary.. (shrink)

U radu identificiramo transformacije od individualizacije i lokalizacije praksi nad konkretnom tjelesnošću do zbirnih političkih praksi nad tijelom-populacijom. Na taj način otvaramo genealoški, a ne historicistički pristup problemu erozije paleosimbolike i pojave diskurzivnosti tijela kroz diskontinuitet tijela i teksta. U procesima sveopće društvene deritualizacije, a ponajprije javne komunikacije, koja označava racionalizaciju zapadnjačkog društva, krajem 18. stoljeća pojavile su se nove forme iskaza: medicinski, psihijatrijski, pravni, pedagoški, psihološki, koji se grupiraju u tekst/znanje/moć. Oslanjajući se na analitiku moći Michela Foucaulta, u radu (...) analiziramo način na koji se paralelno s procesom deritualizacije kažnjavanja tijela deritualizirala čitava praksa iskazivanja: kroz pojavu nove tehnologije koja je bila uspostavljena putem mehanizama moći čiji su ulog bila ljudska tijela. U radu zaključujemo da jedna od genealoških linija umnožavanja praksi razdvajanja tijela i teksta od kraja 18. stoljeća vodi k jednom novom tijelu – k društvu. (shrink)