The paper is aimed to show that directly referring terms have to be rigid designators. Since directly referring expressions refer to something on the basis of semantic conventions alone and since the conventions are independent of possible worlds, there cannot be a directly referring expression with shifting reference across possible worlds. Although this claim seems to be indubitable and widely recognized, it was questioned recently. Drawing on D. Lewis’ ontology of counterparts, G. Martí has shown that a directly referring expression (...) is capable to refer to different objects in different possible worlds. A directly referring term designating an object in our world is supposed to designate its counterparts in other possible world. The paper tries to show that the purported directly referring terms assumed by Martí’s argument are not, in fact, directly referring.U ovome članku nastoji se pokazati da izravno referirajući termini moraju biti kruti označitelji. Budući da izravno referirajući izrazi referiraju na nešto samo na osnovi semantičkih konvencija i budući da su konvencije neovisne o mogućim svjetovima, ne može postojati izravno referirajući izraz s referencijom koja se pomiče duž mogućih svjetova. Iako se ta tvrdnja čini neprijepornom i široko prihvaćenom, u novije je vrijeme dovedena u pitanje. Oslanjajući se na Lewisovu ontologiju parnjakâ, G. Martí je pokazala da izravno referirajući izraz može referirati na različite predmete u različitim mogućim svjetovima. Izravno referirajući termin koji označava predmet u našem svijetu trebao bi označavati svoje parnjake u drugome mogućem svijetu. U članku se pokušava pokazati da navodno izravno referirajući termini koji su pretpostavljeni Martínim argumentom zapravo nisu izravno referirajući. (shrink)