According to the error theory, normative judgments are beliefs that ascribe normative properties, but these properties do not exist. I have argued elsewhere (in "Can We Believe the Error Theory?") that we cannot believe this theory. Several philosophers have replied to this argument. In this chapter, I respond to their replies.

Normativni teoretičari pogreške nastoje braniti teoriju pogreške koja kaže da normativni sudovi pripisuju normativna svojstva, a takva svojstva, uključujući razloge za vjerovanje, nikada nisu instancirana. Mnogi filozofi su iznijeli prigovore obrani teorije koja podrazumijeva da ne možemo imati razloga vjerovati u nju. Spencer Case prigovara da teoretičari pogreške jednostavno ne mogu izbjeći samopobijanje. S druge strane, Bart Streumer tvrdi da ne možemo vjerovati u normativnu teoriju pogreške, ali da to, pomalo iznenađujuće, pomaže njenim zagovornicima da je obrane od ovih prigovora. (...) Smatram da, ako je Streumerov argument uspješan, on omogućuje teoretičarima pogreške izbjegavanje Caseovog prigovora o samopobijanju. Međutim, nadograđujem i poboljšavam Caseov argument kako bih pokazao da nikada ne bismo mogli uspješno obraniti normativnu teoriju pogreške, bez obzira na to možemo li vjerovati u nju ili ne. Dakle, samopobijanje ostaje. Rad zaključujem nudeći neke razloge za mišljenje da naša nesposobnost da obranimo normativnu teoriju pogreške znači da bismo je trebali odbaciti, što bi posljedično značilo da je ona neistinita. (shrink)

Marianna Bergamaschi Ganapini argues that we can believe the error theory. In this reply, I explain why I still think we cannot.