Rad se bavi slojevitim odnosom između filma i različitih modusa reprezentacije tjelesnosti, odnosno njegovim krajnostima: od alegorijske reprezentacije do naglašene odsutnosti aspekata tjelesnosti. Posljednjih tridesetak godina film svoje uporište nalazi u specifičnim kulturnim kontekstima, bavi se političkim, tehnološkim tijelom, pitanjem zazornosti, marginalnosti, drugosti, pitanjem identiteta. Naglasak na tjelesnosti u znaku je refleksivnog filma, javlja se 1980-ih godina kroz različite koncepcije: kao film zazornosti, film margine, film predgrađa, kao filmsko pismo, da bi se u recentnije vrijeme tematizacijom tjelesnosti manifestirao kroz filmove (...) nove francuske korporealnosti. Prepoznaje se također u filmovima prekomjernosti i estetike oduzimanja, kao i filmovima koji se bave normativnošću. Spomenuti redatelji vode izravni ili neizravni dijalog sa suvremenicima koji tematiziraju tijelo. (shrink)

What does it mean to think? In the following article I will show Gilles Deleuze’s answer to this question. According to him ’to think is to create — there is no other creation — but to create is first of all to engender ' thinking ' in thought ’. To understand what this means, to grasp the radical nature of such an event, we need to see how for Deleuze to engender thinking in thought means a repetition of that genetic (...) process which has brought forth the thinking subject in the first place. In this event that which otherwise subsists beneath normal experience, as life- and consciousness sustaining forces, now become conscious experience. The implication of this is that true thinking means the creation of a new life and consciousness. Via a close-reading of chapter two of Difference and Repetition I show how this leads the thinker into a radical metamorphosis of consciousness, a process of Stirb und Werde. (shrink)